• JPD

Uspešnost ekoloških naknada u smanjenju zagađenja vazduha

Piše: Suzana Lukić, urednica u dnevnom listu Blic

Šta povezuje Mumbaj, Peking, Vroclav, Kalkutu i London sa Beogradom i Valjevom? U svim ovim gradovima često se jedva diše. Prethodnih meseci neretko su bili i na crnoj listi 10 najzagađenijih u svetu.

Svaki treći stanovnik Srbije izložen je prekomernom zagađenju vazduha. Bilo da su u pitanju industrija, saobraćaj ili ložišta, činjenica jeste da je u Srbiji zagađenje jedan od ključnih izazova. Sagorevanje ogreva u pećima, te rad motora automobila i industrijskih postrojenja doveli su do izuzetno povišenih vrednosti takozvanih suspendovanih čestica i teških metala. One se sastoje od dima, čađi, prašine, soli, kiselina i metala, a njihova prosečna vrednost znala je po gradovima u Srbiji da bude i po tri puta veća od dozvoljenog.

U Beogradu se vazduh često bukvalno vidi, a zagađenje u Srbiji kao ključni izazov vidi i Evropska komisija, i to ne samo iz ugla građana, već i iz ugla privrede koja je u obavezi da plaća naknade za zaštitu životne sredine i na lokalnom i na republičkom nivou. Ovo telo u svom izveštaju kaže i da unapređenje u oblasti zaštite životne sredine podrazumeva jačanje administrativnih i finansijskih kapaciteta centralnih i lokalnih vlasti. Evropska komisija istovremeno navodi i značaj namenskog trošenja sredstava u ekološke svrhe.

A imamo li sredstava, kapaciteta i volje da se kao država borimo za čistiji vazduh i da pomognemo privredu iz ugla plaćanja naknada i njihovog namenskog trošenja?

Prema proceni Fiskalnog saveta, da bi se ispunili ciljevi u ovoj oblasti, potrebno je godišnje povećati izdvajanja iz budžeta za zaštitu životne sredine za 1,2 do 1,4 odsto BDP. Iako na “prvu” to ne zvuči mnogo, reč je o fantastičnih 500 miliona evra godišnje, što je priznaje i Dragan Demirović, pomoćnih ministra u Ministarstvu finansija “ogroman novac”.

“Videćemo kako ćemo ovo raditi, potrebna je analiza jer promene treba da imaju efekte i na promene u ponašanju zagađivača. Neophodno je i utvrditi šta je tehnički izvodljivo od onoga što je predloženo”, rekao je Demirović nakon što su predstavnici NALED-a predstavili Analizu fiskalnih instrumenata u oblasti zaštite životne sredine, a koja je fokus stavila upravo na tri ključna izvora - inudustriju, saobraćaj i individualna ložišta.

Očigledno je da i danas postoji niz nedoumica i koraka u praksi koje i malim i velikim firmama i te kako ne daju napred ili ih u tome usporavaju. Okrugli sto NALED-a na kome su učestvovali i predstavnici države, lokalnih samouprava i privrede i ovaj put je pokazao dve suprostavljene strane koje na prvi pogled imaju zajednički interes, ali čiji se interesi u suštini dosta razlikuju. I dok je privreda s jedne strane vapila za procedurama koje bi im olakšale život, država je s druge strane poručivala, da razumevanje postoji, ali da je za sve potrebno vreme i analiza koja bi mogla da potraje.

A, analiza fiskalnih instrumenata u oblasti zaštite životne sredine je pokazala da ekološke dažbine mogu biti važan alat za smanjenje zagađenja vazduha, ali i da je sistem oporezivanja u Srbiji koncipiran tako da u primeni ne doprinosi smanjenju zagađenja. Dok sa jedne strane, ekološke naknade i porezi ne predstavljaju efikasan podsticaj zagađivačima da smanje svoje emisije, s druge strane prihodi od naknada se samo manjim delom koriste u ekološke svrhe.

Stvar je potpuno jasna, reklo bi se. Jasno je i da je reč o još jednoj oblasti gde su neophodne reforme. Za neke od njih nije potrebno mnogo ni para ni vremena. Potrebna je samo volja. Potrebno je samo pokrenuti se.